U sali Medun hotela Ramada u Podgorici, dana 29. septembra 2026. godine, održana je završna konferencija „Volontiranje za sticanje ključnih vještina (V4SkillUp)”, u organizaciji Nacionalnog volonterskog servisa ADP-Zid. Ovaj značajni događaj okupio je brojne predstavnike civilnog sektora, institucija i privrede, a u ime NVO GLAS konferenciji je prisustvovala izvršna direktorica Milica Dedić.

Konferencija, koja se realizovala uz podršku Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga kroz istoimeni projekat, bila je posvećena afirmaciji volontiranja kao ključne dobrovoljne aktivnosti sa mjerljivim uticajem na zajednicu, kao i sagledavanju realnog položaja i tretmana volontiranja u savremenom društvu.
Program je počeo registracijom učesnika, nakon čega su uslijedila uvodna obraćanja u kojima su se obratile Snežana Ivanović ispred Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga i Sanda Rakočević ispred organizacije ADP-Zid, ističući značaj ulaganja u omladinski aktivizam i sticanje praktičnih vještina kroz rad u zajednici.
Centralni dio događaja obuhvatio je inspirativnu panel diskusiju na temu mjerenja impakta na zajednicu. Svoje perspektive, primjere dobre prakse i rezultate istraživanja podijelili su eminentni panelisti: Milena Šćepanović (ADP-Zid), Jelena Zeković (Centar za zaštitu i proučavanje ptica), Nataša Milović (Addiko banka) i Katrina Vujačić (Volonterski klub srednje mješovite škole „25. maj”). Diskusija je ponudila konkretne odgovore na izazove sa kojima se volonteri i organizacije susreću, naglašavajući kako volonterski rad direktno doprinosi ličnom razvoju pojedinaca i jačanju kohezije u društvu.

Poseban segment skupa bio je posvećen detaljnom predstavljanju nalaza iz istraživanja „Volontiranje u Crnoj Gori” (ADP-Zid, 2026), koji su kroz obimnu analizu pružili jasan uvid u stanje na terenu. Prema metodološkom okviru istraživanja, prikupljanje podataka obuhvatilo je tri regije zaključno sa martom 2026. godine uz primjenu strukturiranih upitnika za mlade i fokus grupe, dok je uzorak obuhvatio 1.200 mladih (od čega 78,6% čine ispitanice, a 89,2% učenici i studenti) i 252 organizacije i institucije različitih tipova. Kada je riječ o tipu organizacija koje angažuju volontere, najveći udio imaju NVO sa 32,7%, dok kompanije čine 15,9%, sportski klubovi 15,5%, obrazovne ustanove 15,1%, javne ustanove 9,6%, humanitarne organizacije 6,4% i domovi zdravlja 4,8%.
Rezultati pokazuju da je volonterski angažman izuzetno rasprostranjen, pa je tako čak 83,6% mladih navelo da je nekada volontiralo, prepoznajući u tome priliku za doprinos zajednici, sticanje novih znanja i vještina, kao i upoznavanje drugih ljudi. U pogledu dužine trajanja angažmana, volontiranje najčešće traje kratko – 42,8% mladih navodi angažman do jednog mjeseca, 23,3% od jednog do tri mjeseca, 15,8% od tri do šest mjeseci, 10,1% od šest do 12 mjeseci, dok samo 8% volontira duže od godine. Dnevni obim angažmana pokazuje da gotovo polovina ispitanika (49,2%) volontira do dva sata dnevno, 34,5% od dva do šest sati, a 16,3% preko šest sati, što mladima olakšava usklađivanje volontiranja sa obrazovnim obavezama.
Ipak, istraživanje je osvijetlilo i brojne sistemske izazove i anomalije u praksi. Čak 67,5% ispitanika smatra da je volontiranje u Crnoj Gori zloupotrebljeno, čime se iskazuje izraženo nepovjerenje prema načinu na koji se volonterski rad sprovodi. Podaci pokazuju da 61,4% organizacija angažuje volontere po ugovoru o volonterskom radu, ali zabrinjava podatak da 62,5% mladih navodi da tokom volontiranja obavlja zadatke karakteristične za zaposlene osobe, pri čemu 45,8% njih navodi da ima isti nivo odgovornosti kao plaćeni rad. Dodatno, 65,3% organizacija je u istraživanju potvrdilo da volonteri obavljaju iste ili slične zadatke kao zaposleni, što ukazuje na ozbiljno preklapanje volontiranja i redovnog radnog odnosa.
Kada je riječ o zakonskom okviru, 52,3% mladih poznaje Zakon o volonterskom radu, dok 47,7% nije dovoljno upoznato sa regulativama. Takođe, samo 35,1% mladih navodi da je tokom volontiranja imalo jasno definisane obaveze i radno vrijeme, dok 52,4% odgovara sa „i jesam i nijesam”, a 12,5% uopšte nije imalo jasno definisane uslove. Većina organizacija (78,9%) izjavljuje da postoji jasna razlika između volontiranja i radne prakse, ali petina organizacija tu granicu ne prepoznaje dovoljno. Mladi volonteri volontiranje prvenstveno povezuju sa društvenim angažmanom, solidarnošću i pomoći drugima (48,7%), dok radnu praksu vide kao formalniji oblik angažmana usmjeren na profesionalni razvoj i pripremu za tržište rada (24,5%).
Kada je u pitanju odnos poslodavaca, 59,8% mladih vjeruje da poslodavci cijene volontersko iskustvo, dok 40,2% smatra suprotno, naglašavajući potrebu za većom valorizacijom neformalnog obrazovanja. Kao apsolutni prioritet za unaprjeđenje sistema, mladi izdvajaju pravno uređenje i strogo razdvajanje volonterskog od radnog odnosa (22,5%), bolju informisanost i promociju (19,3%), podršku, motivaciju i lični razvoj kroz sertifikate i potvrde (17,8%), kao i kvalitetniji rad organizatora i podršku države i zajednice.
Nakon otvorene diskusije i razmjene mišljenja sa učesnicima skupa, program je završen zajedničkim ručkom i neformalnim umrežavanjem.
Učešćem na ovom događaju, NVO GLAS je još jednom potvrdila svoju posvećenost unaprjeđenju omladinske politike, promociji volonterskih vrijednosti i jačanju međusektorske saradnje u cilju stvaranja bolje perspektive za mlade u Crnoj Gori.
