NVO Glas

Izvršna direktorica NVO GLAS Milica Dedić učestvovala je od 14. do 17. septembra 2026. godine na ID Forumu 2026, međunarodnom skupu posvećenom inkluziji i raznolikosti u evropskim programima za mlade. Forum je održan u Paralimpijskom trening centru Pajulahti u Nastoli, u Finskoj.

Forum je organizovao SALTO Inclusion & Diversity za mlade, u saradnji s finskom Nacionalnom agencijom za programe Erasmus+ i Evropski korpus solidarnosti (EDUFI). Okupio je predstavnike organizacija civilnog društva, omladinske radnike, istraživače, nacionalne agencije i institucije Evropske unije.

Forum koji ocjenjuje dosadašnje i oblikuje buduće programe

Učesnici su 14. septembra stigli u Nastolu, a program je počeo neformalnim otvaranjem nakon večere.

Forum je pokrenut na kraju prethodne programske generacije kao prostor u kojem akteri mogu sagledati postignuto, podijeliti naučene lekcije i prepoznati šta treba unaprijediti. Henrique Gonçalves, koordinator Foruma iz SALTO Inclusion & Diversity, naglasio je da je događaj istovremeno slavlje dosadašnjeg rada i prilika za konkretne preporuke za inkluzivnije programe EU za mlade. Forum se održava u ključnom trenutku za oblikovanje narednog programskog perioda.

Diana Jablonska iz Evropske komisije podsjetila je da su inkluzija i raznolikost temeljne obaveze postojećih i budućih programa. Najavila je veća sredstva, jednostavniji pristup, snažniji rad na terenu i nove stipendije za mlade s manje mogućnosti. Mika Saarinen iz finske Nacionalne agencije pozvao je učesnike da iskoriste Forum kako bi njihov glas bio čujan pri kreiranju budućih programa.

Panel „Where are we at?“: inkluzija je pravo, a ne usluga

U uvodnom panelu mladi i omladinski radnici govorili su o primjeni Strategije inkluzije i raznolikosti u programima Erasmus+ i Evropski korpus solidarnosti. Sara Porta, omladinska radnica iz Liježa, poručila je da je inkluzija pravo, a ne ljubaznost. Upozorila je da nedovoljno finansiranje, preopterećenost i zanemarivanje mentalnog zdravlja omladinskih radnika ugrožavaju sprovođenje strategije.

Tino Vodanovic, aktivista i istraživač iz organizacije Kultura svima svugdje iz Rijeke, podsjetio je da je fizička pristupačnost samo „vrh sante leda“. Društveni stavovi i percepcija invaliditeta takođe uslovljavaju učešće. Zalagao se za jednostavnije prijave, razumljiviji jezik i uvođenje inkluzije u obrazovni sistem. Pieter-Jan De Graeve iz SALTO-a istakao je da napredak postoji, ali je spor, te da razvoj strategije zahtijeva snažniju saradnju s onima na koje se odnosi.

Među ključnim preporukama panela bile su:

• pojednostavljenje prijavnih procedura i jasnija terminologija;
• stvarno uključivanje mladih u odluke koje ih se tiču;
• adekvatno finansiranje inkluzivnog rada;
• očuvanje posebnih struktura za inkluziju;
• prevazilaženje diskriminatornih stavova i jezika;
• korišćenje programa EU za sistemske promjene, a ne samo za individualnu mobilnost.

Ključno obraćanje: otpor ideji inkluzije raste

Dr Shadia Rask, preduzetnica i profesorica prakse na Hanken školi ekonomije, govorila je o promjenama klime prema raznolikosti i inkluziji u Evropi. Ukazala je na rast nacionalističkog i populističkog otpora, protivljenje LGBTQ+ i rodnim inicijativama i povlačenje dijela kompanija iz ranijih obaveza. Istovremeno je naglasila da evropski i nacionalni zakonski okviri ostaju važan oslonac.

Pozvala je organizacije da pređu s minimalne zakonske usklađenosti na stvarnu praksu, uz prostor za učenje na greškama. Poručila je i da se ne smije ćutati niti razvodnjavati poruka iz straha od političkih posljedica ili gubitka sredstava.

Radionica „From vulnerability to participation: rethinking inclusion“

Nakon plenarnog dijela počele su tematske grupe. Milica Dedić učestvovala je u radionici „From vulnerability to participation: rethinking inclusion“, koju je vodila Oksana Shamonova iz organizacije NGO Et cetera iz Bile Crkve u Ukrajini. Na osnovu iskustva rada s mladima pogođenim ratom, radionica je istraživala kako inkluzivni prostori mogu pomoći ljudima da od ranjivosti dođu do učešća u kriznim vremenima. Teme su bile povjerenje, osnaživanje, otpornost i demokratsko učešće.

Učesnici su ranjivost razmatrali kao zajedničko ljudsko iskustvo, a emocije poput ljutnje i frustracije kao pokretače konstruktivne akcije. Briga o sebi nije luksuz, jer oni koji podržavaju promjene moraju brinuti i o sopstvenoj dobrobiti. Kroz stvarne scenarije obrađene su situacije poput raseljavanja zbog rata, frustracije zbog nedjelovanja lokalne zajednice u zaštiti životne sredine, polarizacije u omladinskim centrima i povlačenja mladih zbog anksioznosti i niskog samopouzdanja. Predložena rješenja uključivala su prevođenje, vršnjačko mentorstvo, aktivno slušanje, rješavanje sukoba i redovne prilike da mladi utiču na aktivnosti.

Glavna poruka radionice bila je da inkluzija mora prevazići dobrotvornost i „štikliranje kvadratića“ i postati norma zasnovana na pravima i zajednička odgovornost.

Zajednički završetak dana: tri ključna pitanja

Rezultate tematskih sesija učesnici su objedinili na zajedničkom završetku dana, kroz tri pitanja: šta smo bolje razumjeli, šta još ne radimo ili ko je izostavljen, te koje prakse mogu unaprijediti inkluziju.

Šta smo bolje razumjeli o inkluziji

• Inkluzija ne znači samo fizičku pristupačnost, već i emocionalnu sigurnost, povjerenje, zastupljenost i osjećaj pripadnosti.
• Smisleno učešće znači da mladi utiču na cijeli proces, od razvoja ideje do evaluacije rezultata, a ne da samo prisustvuju ili budu konsultovani.
• Ranjivost je zajedničko ljudsko iskustvo koje može postati izvor snage kada postoje prilike za djelovanje.
• Tražiti pomoć je teško, a mentorstvo i podržavajući odnosi jačaju samopouzdanje i učešće.
• Praktičari moraju preispitivati sopstvene pretpostavke i rano reagovati na neprimjeren jezik kako isključivanje ne bi eskaliralo.
• Klimatska akcija već postoji u svakodnevnom radu s mladima, čak i kada se ne prepoznaje i ne naziva tako.

Šta još ne radimo, ko nedostaje i šta se previđa

• Aktivnosti se često prilagođavaju tek nakon što su osmišljene, umjesto da se inkluzivno kreiraju od samog početka.
• Veću pažnju zaslužuju pristupačan jezik, emocionalna i psihosocijalna podrška, tiši glasovi i kontinuirano praćenje nakon aktivnosti.
• Potrebno je više praktičnih primjera koji pokazuju kako se inkluzivne namjere pretvaraju u djelovanje i trajne rezultate.
• Kreatori zakona i strategija moraju biti bliže uključeni, a donosioci odluka bolje razumjeti inkluziju.
• Veću pažnju treba posvetiti facilitatorima s invaliditetom, starijim osobama i učesnicima iz susjednih regiona.
• Zabrinutost izazivaju prijavne procedure, geografske nejednakosti u podršci i nejasne informacije o prihvatljivim troškovima.
• Široke kategorije učesnika mogu zanemariti individualne okolnosti i potrebe za podrškom.

Prakse i rješenja koja unapređuju inkluziju

• Okruženja i strukture treba prilagoditi ljudima, a ne očekivati da se ljudi prilagode postojećim sistemima.
• Raditi s mladima, a ne samo o njima, i obezbijediti da njihov doprinos utiče na odluke.
• Primjenjivati aktivno slušanje, pristupačnu komunikaciju, mentorstvo i proaktivno nuđenje podrške.
• Stvarati prostore u kojima se ljudi osjećaju cijenjeno i slobodno da iskažu potrebe ili zatraže pomoć.
• Početi malim, praktičnim koracima zasnovanim na svakodnevnom iskustvu mladih.
• Vrednovati proces učenja jednako kao i krajnje rezultate.
• Graditi dugoročne mreže podrške i spajati rad na terenu s institucionalnom posvećenošću.
• Održavati dijalog i saradnju među akterima, uvažavajući različite nacionalne i lokalne okolnosti.

Revizija Strategije inkluzije i raznolikosti

Gisèle Evrard predstavila je prve nalaze konsultacija o reviziji Strategije inkluzije i raznolikosti. Strategija je doprinijela institucionalnoj posvećenosti kroz nacionalne strategije, službenike za inkluziju i jasnija pitanja o inkluziji u prijavama. Međutim, trenutni dokument uglavnom služi kao smjernica za sprovođenje i treba mu jasnija vizija i veća relevantnost za praktičare, a ne samo za nacionalne agencije.

Prioriteti unapređenja su:

• inkluzivni dizajn od samog početka, a ne prilagođavanje nakon što se pojave prepreke;
• fleksibilno finansiranje koje odgovara potrebama prije, tokom i nakon učešća;
• jačanje kapaciteta nacionalnih agencija i praktičara;
• pristupačna komunikacija, uključujući jednostavan jezik i verzije lake za čitanje;
• smislenije praćenje, koje uz brojke o učešću mjeri i osjećaj pripadnosti, samopouzdanje i promjene stavova;
• veće uključivanje praktičara i osoba sa iskustvom marginalizacije.

Nalazi su privremeni jer su konsultacije u toku.

Šta pokazuje RAY istraživanje

Istraživačka mreža RAY predstavila je nalaze monitoring istraživanja za 2024–2025. godinu o učešću, preprekama i iskustvima inkluzije u programima Erasmus+ i Evropski korpus solidarnosti:

• oko 80% učesnika razmjena mladih i 70% volontera projekte je visoko ocijenilo u pogledu inkluzivnosti;
• finansijske prepreke i dalje su značajne, čak i među onima koji su uspješno učestvovali;
• ispitanici koji se identifikuju s diskriminisanim grupama češće prijavljuju probleme s bezbjednošću;
• oko tri četvrtine učesnika navodi da su naučili više o raznolikosti i da je cijene više nego ranije;
• oko 90% omladinskih radnika smatra da su bolje osposobljeni za jačanje raznolikosti u svom radu.

U fokus grupama učesnici su analizirali zašto pojedine grupe ostaju van dosega programa: finansijske prepreke, socijalno porijeklo, život u ruralnim područjima, rod, seksualna orijentacija, nacionalnost i etnička pripadnost, invaliditet i zdravlje te vjera. Poseban izazov je sistem refundacije troškova, koji isključuje mlade koji nemaju sredstva za predfinansiranje. Istaknuta su i složena putovanja iz Ukrajine, vizne prepreke i nejednak pristup sredstvima u susjednim zemljama i zemljama bez nacionalne agencije.

Radionica o neurodiverzitetu iz ženske perspektive

Drugu tematsku grupu koju je pratila Milica Dedić vodila je Christine Schubart iz organizacije YES Innovation & Research e. V. iz Štutgarta. Radionica „NeuroDiversity from a Female Perspective“ predstavila je projekat koji neurodiverzitet posmatra kroz rodno osjetljivu i interseksionalnu perspektivu. Neurodivergentne djevojke i mlade žene u projektu učestvuju kao članice savjetodavnih odbora i „kritične prijateljice“. Riječ je o trogodišnjem Erasmus+ projektu koji se realizuje od decembra 2024. do novembra 2027. godine.

Ključne poruke radionice:

• neurodivergentne osobe imaju različita iskustva i potrebe, pa jedan pristup ne odgovara svima;
• životno iskustvo mora oblikovati razvoj projekata i donošenje odluka;
• rodna očekivanja i „maskiranje“ otežavaju uočavanje teškoća, posebno kod djevojčica i žena;
• neurodiverzitet treba uzeti u obzir ne samo u radu s mladima, već i u internim praksama organizacija;
• razvoj i testiranje metoda zahtijevaju više vremena nego što dopuštaju kratki projektni ciklusi.

U diskusiji su otvorena pitanja poteškoća s dobijanjem dijagnoze i podrške, naročito u odraslom dobu, stigme vezane za ADHD te prilagođavanja okruženja senzornim potrebama. Većina učesnika navela je da neurodiverzitet u njihovim organizacijama još nije sistematski obuhvaćen, ali da vide kapacitet svojih timova za promjene.

Na zajedničkom izvještavanju iz praktičnih radionica učesnici su zaključili da smislena inkluzija zavisi od povjerenja, odgovornog facilitiranja i stvarnih prilika da mladi oblikuju aktivnosti.

Budućnost programa Erasmus+: preporuke i poruka Evropske komisije

Posljednji dan bio je posvećen preporukama za naredni program EU za mlade. Kroz Mentimeter konsultacije učesnici su ocijenili napredak od 2021. godine. Najviše je ocijenjena veća vidljivost i integracija inkluzije i raznolikosti, a najniže institucionalna podrška praktičarima. Kao najvažnije potrebe izdvojeni su finansijska sredstva, pristupačna pravila i procedure te dodatno vrijeme i ljudski resursi.

Preporuke zajednice prakse za narednu strategiju obuhvataju:

• pristupačne prijave i administraciju;
• fleksibilno finansiranje kroz cijeli projektni ciklus;
• jasniju odgovornost i smjernice za sprovođenje;
• pristup prilagođen različitim potrebama, uz interseksionalnost;
• snažniju saradnju s lokalnim i migrantskim organizacijama;
• kvalitetnije praćenje rezultata, koje ne počiva samo na brojkama o učešću.

Anastazija Stupar predstavila je prijedlog Evropske komisije za Erasmus+ 2028–2034. Predloženi budžet iznosi 40,82 milijarde eura, a mjere za inkluziju i raznolikost izričito su uključene u prijedlog pravnog osnova. Program bi objedinio dvije strukture, jednu za mogućnosti učenja pojedinaca, drugu za jačanje kapaciteta organizacija, uz predloženo spajanje s Evropskim korpusom solidarnosti. Konačna rješenja zavisiće od zakonodavnih pregovora.

Učesnici su izrazili zabrinutost zbog moguće redukcije sredstava namijenjenih mladima i inkluziji, nedosljednog vrednovanja projekata među nacionalnim agencijama, prepreka koje akreditacije mogu stvoriti za nove organizacije i očuvanja stručnosti SALTO resursnih centara u široj, međusektorskoj strukturi.

U sesiji „Call to Action“ učesnici su u trojkama utvrdili konkretne korake nakon Foruma: jačanje organizacionih strategija inkluzije, dijeljenje naučenog s kolegama, održavanje mreža i partnerstava, bolje lokalno informisanje o mogućnostima, kao i razvoj novih projekata, uključujući one koji povezuju inkluziju i klimatske promjene.

Završetak Foruma: sauna, sivistys i sisu

U završnoj evaluaciji 56% učesnika ocijenilo je da je Forum ostvario većinu ciljeva, a posebno su cijenili povezivanje s kolegama, učenje i inspiraciju.

Mari Ahonen-Walker iz EDUFI-ja zatvorila je Forum kroz tri finska pojma: saunu kao simbol jednakosti i obnove, sivistys kao cjeloživotni proces učenja i odgovornosti te sisu kao izdržljivost i upornost u radu na promjenama. Poručila je da su Erasmus+ i Evropski korpus solidarnosti programi zasnovani na ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima, jednakosti, demokratiji i solidarnosti. Henrique Gonçalves zahvalio se timu i zajednici čijim je zajedničkim radom Forum organizovan.

ID Forum 2026 pokazao je da je inkluzija u evropskim programima za mlade postigla vidljiv napredak, ali da je put do pune primjene još dug. Ključna poruka Foruma jasna je: inkluziju treba prebaciti iz domena prioriteta na papiru u svakodnevnu praksu kroz cijeli ciklus programa, uz adekvatna sredstva, pristupačne procedure i stvarno učešće onih na koje se odluke odnose.

Za NVO GLAS učešće na Forumu prilika je da unaprijedi saradnju s partnerima iz Evrope i primijeni stečena znanja i dobre prakse u svom radu. Zahvaljujemo se organizatorima, SALTO Inclusion & Diversity i EDUFI-ju, na izuzetno kvalitetno osmišljenom i vođenom događaju.

Sve informacije o Forumu, materijale i prezentacije svako može pratiti na zvaničnom sajtu: #IDFORUM2026 – IDForum 2026 .